Došlo je vrijeme da jednu dječju sobu prenamijenimo, pa smo se dogovorili da bi mogla pripasti meni – kao radna. Dugo nisam imao radnu sobu, nije mi niti trebala jer sam većinu vremena provodio na poslu, čak i u vrijeme Covida. Naime, imao sam sreću u uredu sjediti sam. Sada sam svoje aktivnosti preselio kući, pa je radna soba naglo postala važna.

U vrijeme useljavanja, prije više od deset godina, ovu smo sobu pokušali namjestiti tako da koristi visinu – jer se radi o visokom potkrovlju. Krevet je podignut, a ispod njega su bili ormari i klupa za sjedenje, te radni stol pod prozorima. Ova rebrasta vrata su ujedno i ljestvice za pristup krevetu.

Soba je lijepo i funkcionalno dizajnirana, a takvom se i pokazala – osim u vrijeme straha od potresa kada smo brzi silazak s ove građevine smatrali i rizičnim. Ipak, namještan nije modularan i lako zamjenjiv, što se pokazao kod demontaže. Radi se o kompliciranom rastavljanju, a i materijala je mnogo.

Što se novog namještaja tiče, važno je da funkcija radne sobe bude višestruka. Potrebno je radno mjesto s dosta prostora radi različitih aktivnosti za koje je potreban prostor i ne obavljaju se za računalom – na primjer različiti modelarski poslovi poput izrade drvenih predmeta ili, povremeno, sastavljanje i rastavljanje drvenih logičkih zagonetaka – koje godinama skupljam.

Drugo radno mjesto u sobi je za rad na računalu. Iako će takvog posla biti manje nego prije, računalo koristim svakodnevno jer redovito pišem zabilješke i komentare te sažetke knjiga koje čitam ili slušam. Također, da bih što više od pročitanog upamtio vrlo često konstruiram elektroničke memorijske kartice za ponavljanje sadržaja.

Uglavnom, radna soba je završena i u punom pogonu. Očekuju me još sitne dorade, poput dodatne rasvjete koju sam već kupio, ali ne i montirao.