Drvenu podnu lampu napravio sam iz nužde. Trebalo nam je intimnije svjetlo u dnevnom boravku, kad gledamo televiziju ili slušamo muziku.

Prva ideja je bila kupiti lampu – a svidjela nam se ova na slici, koju su osmislili domaći dizajneri Ruđer Novak-Mikulić i Marija Ružić a proizvodi Bosansko-Hercegovački Artisan, međutim cijena od preko 4.000 kn nas je odbila.

Čak i da bez problema možemo odvojiti toliko novaca – ne bi to učinili iz principa.

Radije sam odlučio pokušati izvesti nešto slično, koštat će mnogo manje, a usput ću nešto i naučiti. I jesam, jer sam u tom pothvatu naišao sam na mnogo tehničkih problema, od konstrukcijskih do izvedbenih. Naime, neka rješenja nisam mogao izvesti bez posebne opreme, a neka koja sam uspio uraditi – nisu zadovoljavajuće funkcionirala.

Za nosače lampe odabrao sam drvene profile iz Bauhausa – koje sam obradio i premazao bezbojnom lazurom.

Križno učvršćenje izradio sam od plastičnih cijevi, s unutrašnje strane povezanih i zategnutih čvrstom žicom, koja se inače koristi za nizanje ukrasnih perli kod izrada dječjeg nakita.

Kod sjenila je bilo najviše problema. Uspio sam tek iz trećeg pokušaja – najprije sam cilindar sjenila pokušao izvesti od kaširanog papira – no ta ideja je propala jer se cilindar nakon sušenja izvitoperio – što je bilo lako primijetiti iz gotovo svih kuteva gledanja.

Onda sam pokušao s plastičnom posudom kupljenoj u “Offertissimi”, kojoj sam odrezao zadebljani obod i ručke. No, tu je bio problem s bojanjem. Iako sam za tu svrhu izradio priručnu komoru za lakiranje sprejem, boju nisam uspio nanijeti ravnomjerno – što je postalo jako uočljivo tek nakon testiranja unutrašnjim osvjetljenjem. Osim toga – ta vrsta plastike je vrlo otporna na ljepilo pa je svaki pokušaj ugradnje izvora svjetla i pripreme ležišta za prednju ploču – završio neuspjehom.

Na kraju sam odustao i od te ideje, i posegnuo za košarom za voće iz Ikea-e, u koju sam dodatno upleo trake furnira i time dobio gušće tkanje. Prednju stranu sjenila sam napravio od sintetičke mrežice za zimsku zaštitu biljaka, napetu na kružni okvir od pluta – koji sam mehanički učvrstio na unutrašnji obod lampe – kako bi ga mogao skidati kod promjene žarulje.

Električni dio sam iskrojio od nosača žarulje iz vrlo jeftine Ikea lampe – mislim da je koštala oko 40 kuna – koju sam zalijepio na dno košare.

Na kraju sam izradio neku dalju kopiju izvorne Artisanove lampe – koja je zadržala ideju, ali ju je realizacija značajno promijenila.