Rijetko se u oglasniku nađe fotelja koja nam je zanimljiva, u dovoljno lošem stanju da ju možemo povoljno kupiti, ali i relativno jednostavna za obnovu.

Ovu, koja se bila popularna sredinom prošlog stoljeća – našli smo u prilično dobrom stanju. Nužno je bilo obnoviti drvene dijelove, a da bi se mogli razmontirati – presvlaku je trebalo parati, a na mjestima i potpuno ukloniti.

Srećom, drvo nije bilo oštećeno, a prijašnje nanose laka je bilo moguće u potpunosti ukloniti – najprije kemijskim sredstvom, a onda pažljivim, upornim i dosadnim brušenjem – brusnim papirom.

Najvažnije je bilo urediti rukohvate – jer su oni glavni ukras fotelje. Djelomično, na unutrašnjim stranama, drvo je počelo pucati – pa ga je trebalo i fino izbrusiti ali i popuniti kitom te poravnati. Srećom – radi se o manje vidljivim površinama pa se te korekcije ne mogu uočiti bez pažljivog promatranja.

Materijal za tapeciranje birali smo prema dizajnu, ali i klasi otpornosti na habanje – naručivši onaj koja se inače koristi za presvlačenje hotelskog namještaja – dakle, trajat će duže od nas.

Nakon obnove drvenih dijelova – tapeciranje smo prepustili profesionalcu – tako da je konačni dojam znatno bolji nego što smo očekivali na početku, a pogotovo nakon rezanja i deranja originalne presvlake.