Povremeno u oglasniku naiđem na zanimljive predmete koje imam potrebu vratiti u život. Upravo to se desilo s ovom metalnom lampom, za koju mi se čini da je nastala neobičnim spajanjem odbačenih, starih dijelova.

Na primjer, stakleno sjenilo je, čini se, u lampu dolutalo iz nekog zidnog lustera, koji je bio popularan u vrijeme najžešće socijalističke stambene izgradnje, šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Ostale komponente, poput metalnog lista loze ili metalne kuke – izgledaju kao dijelovi iz različitih izvora pa tvore kompoziciju bez jasne ideje.

Gledajući taj uradak, najveći problem je bio osmisliti neku logičnu funkciju svih tih dijelova i, naravno,zamijeniti jeftino žuto reljefno staklo. Baš u tom naumu, obišao sam sve trgovine koje prodaju najrazličitije oblike “svjetlećih tijela”, ali odgovarajuće zamjensko sjenilo – nisam pronašao.

Dakle, staklo je otpalo – pa sam morao smisliti neku zamjenu iste funkcije – napeto platno kao i neka drvena konstrukcija, koje sam u stanju izraditi, ne bi stilski odgovarali – pa sam posegao za spasonosnim ukrasnim perlama iz Chemaco-a, pomoću kojih mogu stvoriti zavjesu koje bi svjetlo prigušilo, lomeći ga na neki zanimljiv način.

Nizanje perli na konac je posao koji bi, oni koji vole goblene, mogli smatrati smirujućim – mene nije smirivao, nego sam ga stoički obavio.

Nakon obrade metalnih dijelova čeličnom četkom i brusnim papirom – pobojao sam ga crnim, mat lakom te vijkom pričvrstio drveni kružni nosač, izrađen od tri sloja furnira, na koji sam zalijepio četrdesetak niski perli, ugradio nove električni dijelove, a metalni nosač i kružni držač pri vrhu metalne kuke sam iskoristio za funkciju mirisne lampe.

Svim tim izmjenama,  dobili smo stolnu svjetiljku koju ćemo pridružiti “crnoj lampi” i koristiti za smirujući ugođajni efekt.