Kod useljenja u novi stan, prije više od deset godina, arhitekt je zamislio bijelo, svijetlo ulazno predvorje s cvijećem u bijelim teglama učvršćenima na zid. Smatrao je da bi najbolji ugođaj postigli s četiri bijele metalne kutije smještene uz prozor, montirajući jednu ispod druge.

Svidjela nam se ta ideja, pa smo ih naručili prema nacrtu arhitekta te ih učvrstili na najprikladnije mjestu – dovoljno blizu svjetlu i nikome na putu. Međutim, ta dobra ideja je naišla na brojne prepreke u realizaciji – odnosno cvijeće u njima nije uspijevalo.

Najprije, naše metalne kutije nemaju predviđen odvod viška vode, pa smo tome doskočili debelim slojem glinenih kuglica koje bi služile kao drenažna podloga. Teoretski, to nije loše rješenje – ali smo se uvijek pitali zalijevamo li previše i skuplja li se previše vode na dnu.

To pitanje nije bilo neutemeljeno, jer su nam biljke redovito propadale nakon nekoliko tjedana ili najviše nekoliko mjeseci. Pokušavali smo s različitim vrstama cvijeća, od nježnijeg prema otpornijem. Razlog propadanja nismo mogli shvatiti. Bezuspješno smo pokušavali s više ili manje zalijevanja, s dohranjivanjem, prozračivanjem ali i stalno otvorenim roletama na prozoru u predsoblju radi veće količine svjetla. Otvarali smo i zatvarali prozor te se pitali se o mogućem nedostatnom strujanju zraka, ali ništa nismo uspjeli zaključiti.

Konačno, prije nekoliko dana smo ponovo odlučili pokušati, ali uz skidanje dvije od četiri tegle. Iako nismo sigurni u pravi uzrok propadanja biljki, posljednja sumnja je u nedovoljnu količinu zraka zbog premalo prostora između tegli.

Osim toga, izabrali smo i prilično otporan zlatni puzavac (Epipremnum Aureum) koji nam, dokazano, uspijeva u stanu. Ako i ovu bitku izgubimo, morat ćemo se okrenuti suhom cvijeću….