Svake godine, otprilike u ovo vrijeme, naša mala ali ambiciozna softverska tvrtka organizira timsko druženje. To je prilika za zajedničke aktivnosti i razgovore nevezane uz posao.

Nekoliko godina za redom smo bili u Istri, povremeno odemo u Baranju, a ove godine smo se odlučili za Liku.

Iako je vremenska prognoza najavljivala kišu, nismo je doživjeli. Već na putu ugledali smo sunce s dobrim izgledima da tako ostane i sljedećih dana. Bili smo spremi na sve vremenske prilike, a ove neočekivano dobre odmah smo iskoristi za kratki predah i šetnju Rastokama.

Nakon dolaska na odredište, u Donji Babin Potok – na samom rubu nacionalnog parka, opustili smo se, isprobali grijani bazen naših domaćina a onda se posvetili roštilju i gozbi u prirodi.

Drugi dan je bio rezerviran za posjet Plitvičkim jezerima. Nažalost, nikoga se nije dojmio. Priroda je vrlo lijepa, ali se u njoj ne može uživati jer dominira gužva i neorganiziranost.

Osjećaj frustracije se proteže tijekom cijelog izleta, od lutanja šumskim puteljcima koje domaćin smatra parkiralištem do stajanja u puzećim redovima na šetnici, kao i pred brodovima za vožnju jezerom i autobusima za povratak na početnu točku šetnje. Ništa ugodnija nije niti borba za mjesto u redu pred rijetkim trgovinama sa sokovima i kavom.

Nakon nekoliko sati provedenih na jezeru zadovoljno smo se otputili prema Stilanovi, domaćinstvu u kojoj se proizvodi, kuša i prodaje izvrsna rakija. Osim svega, dogovorili smo i lovački ručak kojeg je spremio domaćinov susjed – lovac. Gulaš od mesa divljači, izrazito bogat i gust. Evo ga u loncu, jako fino.

Posljednji dan druženja iskoristili smo za kajakarenje Gackom. Gacka je mirna i hladna rijeka, prepuna minijaturnih gnjuraca – malih i živahnih pataka. Oni hrabriji su se i okupali, iako su nas upozorili da rijeka izvire na deset stupnjeva Celzijusa i da se nikad ne zagrije na više od petnaest.

Uglavnom, veslanje mirnom rijekom kroz zeleni i blagi krajolik kod svih nas je ostavio izuzetno pozitivan utisak i svi smo poželjeli doći opet.

Nakon napornog kajakarenja, prije povratka u naš privremeni dom u Donjem babinom potoku, odlučili smo degustirati nadaleko poznatu pizzu u pizzeriji Ruspante, koju peče povratnik iz Irske u selu Sinac. Pizza je dobra, pogotovo ova sa slike. Radi se o Ličkoj zimi koja se nameće imenom i koja je, osim sirom škripavcem, nadjenuta i slaninom, kobasicama i čvarcima.

Konačno, tik uz pizzeriju je i Majerovo vrilo, jedan od tri izvora rijeke Gacke, gdje lokalni OPG melje i prodaje nekoliko vrsta brašna. Obišli smo izvor i prošetali uz stare vodenice pa se pod prijetjnom kiše vratili u selo.

Sve u svemu, zanimljiv izlet, mnogo ugodnih doživljaja i lijepo druženje. Sad se vraćamo poslu.