Ove godine sam za vrijeme boravka na moru planirao više kuhati. Iako ljeti jedemo znatno manje i jednostavnije, to ne znači da to mora biti lošije. Mislim da je bilo upravo suprotno. Ipak, nisam ostvario sve što sam namjeravao. Naime, iako sam imao ambicioznije planove, neracionalno je komplicirati s količinama i izvedbom samo radi supruge i mene. 

Naša kuća je na selu, pa je takav i ambijent. Iako oko nas niču apartmanska zdanja na više katova i s ravnim krovom, naša kuća je tradicionalna dalmatinska. U dvorištu je kamin, a ispod razine zemlje i ukopana konoba, zapravo ljetna kuhinja. Oba mjesta su prilagođena pripremi jednostavne hrane, što meni odgovara jer upravo takva jela najviše i volim. 

Iako smo proteklih godina znatno češće koristili roštilj, ovaj puta je to bilo rijetko i s mnogo manje sadržaja, jer da smo slijedili količine iz prošlih godina, kad nas je u kući boravilo više i kad su apetiti bili veći – vratinu, ćevape i pljeskavicu bi za ručak imali nekoliko dana za redom. Uglavnom, to je jednostavan ručak čijem serviranju je najbolje prilagođen stol ispred konobe, na nekoliko metara od kamina, na kojem minimalistički rasporedimo sve što nam treba.

Osim roštilja, u kaminu koristimo i peku. Iako smo planirali pripremiti teletinu i krumpire ispod peke, dogovorno smo odustali jer se ne isplati raditi takvo jelo za dvije osobe. No, da bih se igrao s pekom – odlučili smo se za kruh. Prvi ovogodišnji nije bio u potpunosti uspješan jer je tijesto bilo previše tvrdo, a šamot ispod kruha nedovoljno zagrijan, pa je kruh bio neravnomjerno pečen. Poučen iskustvom ovog neuspjeha, drugi je ispao bitno bolji pa smo ga jeli u slast, uz sir i vino.

Posebno sam zadovoljan receptom za burek, koji sam u pećnici u konobi pripremao nekoliko puta i svaki je puta bio odličan. Konačno imam rezultate slične onima iz pekare, ali s količinom junetine i luka prema našem ukusu. Radio sam i sirnicu, koja je također mjerljiva s onom iz pekare, ako ne i bolja.

Nedavno se u meni probudilo veselje pečenja kolača. Volim taj posao jer uz sistematični pristup i malo truda dobivam efektne i fine rezultate. I tu se radi o jednostavnim receptima i “narodskim” kolačima. 

Do nedavno smo, povremeno, u pekari u blizini glavnog Trogirskog trga kupovali “ružice” – kolačiće od smotanog lisnatog tijesta premazane orasima, pa se sladili uz jutarnju kavu u kafiću na trgu. Od kada sam isprobao ovaj jednostavni recept, prestali smo s tom praksom jer nam ti kupovni više ne predstavljaju neki poseban doživljaj. S lisnatim tijesnom sam isprobao i ove zarotirane kolačiće, i još su bolji od ružica, a gotovo jednako jednostavni.

Posebno su mi drage pite s prhkim tijestom, u najrazličitijim varijacijama. Okušao sam se u izradi pite s makom i sirom, sa šljivama na više načina pa i s marelicama i slastičarskom kremom.

Isprobao sam i nekoliko vrsta torti, od čokoladne do one s malinama i sirom.

Sve u svemu, bilo je zabavno i ukusno. Za slijedeću godinu ću morati uvesti neka unaprijeđenja u kuhinji, a čini se da i kamin treba na mjestima obnoviti – pa će ukupni doživljaj biti još bolji.