Ovogodišnje božićne blagdane odlučio sam obilježiti radno. Preuzeo sam odgovornost za sitne kolačiće, koje nikad do sada nisam pekao. Zbog toga sam, počevši s prvim danima prosinca, počeo vježbati.

Svaki tjedan sam ispekao po dvije vrste kolača, sve po receptima s Interneta. Neki su s Coolinarike, ali većina je s Index recepata – i baš su mi se indexovi učinili bolje pogođeni i precizniji.

Uglavnom, nakon pokušaja i ponekog promašaja – učinilo mi se da će kolačići koje sam pronašao pod imenima rolice s cimetom, damini poljupci, zvjezdice s marmeladom, nugat dukati i štrudlice s orasima biti svima fini, a primjereni mojim kulinarskim vještinama.

Iako je tijesto slično te na temelju uputa iz raznih recepata, shvatio sam da bi se većina mogla raditi iz iste baze. Ipak, ja sam slijepo slijedio napisane upute, tako da je osnova kolačića slična – ali ne u potpunosti.

Također, shvatio sam da je u svim receptima vrijeme pečenja ili temperatura iz recepta pretjerana u odnosu na našu pećnicu. Zbog toga je bilo dobro da sam svaki recept najprije isprobao, a onda u finalnoj verziji prilagodio jedno i drugo.

Ono što nisam mogao isprobati unaprijed – jer smo sve probne kolačiće brzo pojeli – je kako se okus mijenja s vremenom. Srećom, u tjednu prije Božića sam pekao kolačiće – svaki dan jednu vrstu, tako da ih je bilo mnogo i neki su odstajali i pet, šest dana – tako da mogu potvrditi da su s vremenom postajali sve mekši i ukusniji.

Uglavnom, mislim da sam ovih pet isprobanih recepata spreman ponoviti, iako – barem je tako bilo kod nas – najbolje su ocijenjene zvjezdice, pa dukati i rolice, dok su štrudlice i damini poljupci najintenzivnijeg okusa pa smo ih jeli rjeđe i najduže su trajali.