Nakon višegodišnjeg zanemarivanja, odlučili smo urediti zabačeni kut dvorišta, stisnut između dva kraka ograde i zida obnovljene i uređene barake, sagrađene davno – radi boravka u vrijeme gradnje kuće.

Na tom mjestu su se godinama gomilale grane iz krošnje smokve koja se tamo nadvila, otpad od obrezivanja obližnjih maslina, otpiljene grane stalno rastuće bugenvilije i beskonačni otpad cvjetajućih oleandara. U samom dnu dvorišta smjestila se i betonska kompostana, što je cijeli taj dio činilo posebno neprivlačnim.

Uglavnom, prije nekoliko godina smo napravili veliko čišćenje, pri čemu smo otpad otpremili, kompostane ispraznili i smokvine grane podrezali – ali nismo znali kako to mjesto učiniti korisnim.

Konačno, ove godine smo krenuli u akciju uređenja mjesta za cjelodnevno sjedenje u zaklonu od sunca, koji čine divlja loza, bršljan i krošnja smokve.

Uz kamenu klupu duž zida barake, smjestili smo stari stol. Imamo ga oduvijek, i oduvjek mi je izgledao kao da je stigao iz kakve planinske brvnare. Uz stol smo smjestili i klupu, a i ona ima barem dva desetljeća.

Ipak, stol i klupa, da bi se uklopili, moraju proći kozmetičku transformaciju. Nužna je obnova laka, a djelomično ih je potrebno i učvrstiti jer su u prilično lošem stanju, pogotovo za višemjesečno izlaganje nemilosrdnim ljetnim uvjetima.

Za ovu godinu sam odabrao uređenje stola. Želio sam ostaviti vidljivu strukturu drveta, ali nakon rastavljanja sam ustanovio da se nećeumoći postići prirodni izgled jer se radi o mekom drvetu koje je na nekim dijelovima prekriveno tankim slojem furnira. Zbog toga smo supruga i ja, nakon ozbiljnog vijećanja, odlučili da stol – a kasnije i klupu – obojimo u zeleno.

Najprije sam nekoliko dana brusnim papirom skidao stare i vremenom načete slojeve boje, pazeći da pri tome ne oštetim tanki površinski sloj.

Nažalost, nije mi to baš uspjelo, pa sam nakon brušenja dijelove poravnao kitom za drvo i ponovo pobrusio.

Onda sam, što sam pažljivije mogao, u zatvorenoj prostoriji barake da bi spriječio ulazak prašine, prelakirao sve dijelove – najprije s jedne, pa nakon dužeg sušenja i s druge strane.

Konačni rezultat – sklopljeni stol izgleda primjerenije dalmatinskom vrtu ili konobi, a dva sloja laka ga čine i otpornim na sunce, vjetar i kišu. Naime, kad ga na početku sezone iznesemo u vrt, nećemo ga unositi mjesecima.

Zadovoljan sam, iako je to tek početak. U sljedećoj fazi, a to znači slijedeće godine, uređujem klupu. Već imam zeleni lak za drvene dijelove i srebrni za metalni okvir.

Tek nakon toga sadimo cvijeće u nekadašnju kompostanu i dodajemo neku blagu rasvjetu ispod krošnje smokve – za eventualni noćni ugođaj. Možda i ona stara građevinska kolica preuredimo u pokretnu posudu za cvijeće. Sve u svemu, idemo polako pa ćemo vidjeti kamo će nas to dovesti…