Predložak za bojanje po brojevima s motivom Drva života Williama Morisa, britanskog dizajnera tekstila, pisca, pjesnika i umjetnika kupio sam na AliExpressu prije više od pola godine. Odugovlačio sam s početkom bojanja jer mi je predložak izgledao izrazito kompliciran, sastavljen od malih i vrlo nepravilnih te gusto sabijenih površina. Osim toga, nisam vješt s kistovima, pogotovo ne s ovima koji dolaze u kompletu s predloškom i bojama, kojima i prije prvog uranjanja u boju vlakna nisu ujednačeno raspoređene pa neuredno strše.

Ipak, komplet je tu, složio sam ga ispred sebe, napunio posude s vodom, otvorio prvu posudu s bojom, duboko udahnuo i bacio se na posao.

Sveukupno, ovaj amaterski slikarski pothvat trajao je nešto više od pedeset dana. Svaki dan sam se trudio bojati ukupno oko jedan sat, često u kraćim intervalima zbog brzog umaranja očiju ili zbog nedostatka koncentracije za povlačenje preciznih, često krivudavih linija prateći granice područja o dređene boje.

Uspoređujući tehniku bojanja s tehnikom slaganja “diamond painting” mozaika, koju sam isprobao prije nekoliko mjeseci, mogu zaključiti da je bojanje po brojevima zahtjevnije ali i interesantnije.

Istina, svakodnevno suočavanje s brojnim i nepravilnim poljima označena različitim brojevima prema kojima treba bojati, jednako je suočavanju s nepreglednim kvadratićima u koje treba umetnuti odgovarajući plastično geometrijsko tijelo “diamond paintinga”. Iz jednoga i drugoga se mora naučiti da je najbolje zaboraviti na rezultat i koncentrirati se samo na kratke, dnevne zadatke.

Nestrpljivo iščekivanje konačnog rezultata je izrazito neproduktivno pa je najbolje o tome niti ne razmišljati, već se koncentrirati da jednodnevne planove kao da je njihova realizacija jedino bitna i kao da nema nekog većeg cilja.

Ipak, bojanje po brojevima ima i posebnu pouku. Ubrzo, naime, postaje jasno da ne treba žaliti nad nesavršenim detaljima. Oni mogu biti prilično loši, a često i jesu, svejedno tvoreći odličan ukupni dojam. Mnogo puta sam se snuždio nad loše i neprecizno izvedenim dijelovima, ali gledajući s udaljenosti i sagledavajući cjelinu – slika je izgledala začuđujuće dobro.

Uglavnom, napredovao sam polako, pa sam nekoliko tjedana nakon početka naručio okvir, tek nakon što sam se uvjerio koje boje dominiraju slikom. Sastavio sam ga tek što je slika bila dovršena i zaključio da se dobro uklapa.

Za kraj mogu reći da mi se, usprkos prvotnom otporu, bojanje po brojevima jako svidjelo pa ću ovo iskustvo ponoviti za koji mjesec, samo da nađem odgovarajući motiv.